Kada govorimo o veri, sve počinje sa Bogom – ali ne bilo kakvom idejom o Bogu, već sa Bogom koji stvara, održava i upravlja svime što postoji. On nije samo daleki arhitekta univerzuma, već prisutan Gospod koji deluje u svakom trenutku postojanja.
„U početku stvori Bog nebo i zemlju.“
(1. Mojsijeva 1:1)
Ove prve reči Svetog pisma postavljaju temelje svake istine: Bog je početak svega. Sve što vidimo i ne vidimo, sve zakone prirode, svetlost i tamu, vreme i prostor, On je izgovorio u postojanje. Stvaranje nije slučajnost, već svedočanstvo mudrosti, sile i ljubavi.
Ali Bog nije samo Tvorac – On je i Održavalac svega stvorenog:
„Jer On reče, i postade; On zapovedi, i pokaza se.“(Psalam 33:9)
On ne ostavlja tvorevinu da sama traje. On nosi i podržava svet svojom Rečju. I danas, kao i na početku, svet postoji jer Bog hoće da postoji.
Apostol Pavle o tome piše Atinjanima:
„Jer u Njemu živimo, i mičemo se, i jesmo…“(Dela apostolska 17:28)
To znači: naše postojanje nije odvojeno od Njega. Čovek nije samostalan u kosmosu. Bog nas je stvorio, ali nas i svakog trenutka drži u životu.
Zato vera u Boga kao Tvorca nije apstraktna: to je priznanje da je sve što jesmo – Njegov dar. To je početak poštovanja, molitve, pokajanja, ali i sigurnosti: ako nas je On stvorio, On nas i čuva.