„Jer je ovo krv moja Novoga zavjeta, koja se proliva za mnoge radi oproštenja grijeha.“
(Matej 26:28)
U ovom dubokom i svetom trenutku Poslednje večere, Isus ne izgovara samo reči – On objavljuje suštinu Božijeg plana spasenja. Njegova krv više nije simbolika, već stvarnost. Kao što 2. Mojsijeva 24:8*I uze Mojsije krvi i pokropi narod govoreći: Ovo je krv zavjeta koji učini Gospod s vama za sve ove riječi. govori o krvi saveza, tako sada Isus jasno kaže da je Njegova krv – krv Novoga zavjeta.
Ova žrtva se „proliva za mnoge“, čime Isus jasno priziva proročanstva proroka Isaije:
„Na dušu svoju izliće smrt, i biće ubrojen među zle, i nosiće grijeh mnogih, i za zle će biti molitva.“(Isaija 53:12)
Stari zavet je imao svoj sistem žrtvi, ali one nisu bile konačne. Isus Hristos svojim krvlju uvodi večnu Pashu. Njegova žrtva nije samo zamena za obred – to je otvaranje puta večnog pomirenja s Bogom, kako to potvrđuje i Jevrejima 9:22*I gotovo sve krvlju očišćava se po zakonu; i bez prolivanja krvi ne biva oproštenje..
Ovaj stih iz Jevanđelja po Mateju je središnja tačka razumevanja celokupnog Hristovog dolaska – jer u jednoj rečenici sažima zavet, žrtvu, oproštenje i spasenje. Krv Novog zaveta
Нема коментара:
Постави коментар